Tragačima za suncem i skijašima uskoro bi mogla da bude potrebna ETIAS viza za ulazak u Evropu

Tragačima za suncem i skijašima uskoro bi mogla da bude potrebna ETIAS viza za ulazak u Evropu

Izvršno telo EU trenutno razmatra planove za uvesti u igru program pre-travel autorizacije po uzoru na američki, koji se naziva Sistem EU za informacije o putovanjima i autorizaciju (ETIAS). To bi moglo da znači da svakoj zemlji koja nikada nije bila deo Šengenske zone, ali joj je dat pristup evrima koji putuju, osedokuju ili obavljaju poslove možda će im biti potrebno više od pasoša da bi mogla da radi ono što se od njih nikada nije zahtevalo decenijama.

Finiji detalji tek treba da budu razjašnjeni, ali kako će ETIAS verovatno funkcionisati podseća na način na koji bilo ko iz zemlje koja se odriče viza podnosi zahtev za američki ESTA (elektronski sistem za autorizaciju putovanja). Ovo je pokrenuto pre nekoliko godina posle terorističkih napada u Njujorku. To su veoma slični razlozi za vizu ETIAS-a. SAD su morale da izdrže bolan i ponižavajući teroristički napad na sopstvenom tlu (9/11) i jednom kada su neki pomislili da su stavljene u njega postavile su brojne strategije u pokušaju da njene granice budu bezbednije. Jedan od problema koji se pojavio bio je taj što je proces podnošenja zahteva za vizu bio nespretan i oduzimao vreme i često je podrazumevao nailaženje na kašnjenja za istinska poslovna i putovanja na odmor u SAD. Rešenje koje je evoluiralo bilo je pojednostavšavanje procesa podnošenja zahteva za građane 'manje rizičnih' zemalja, kao i da je neophodno da podnosioci zahteva za vize moraju da se nose sa više prepreka pre nego što dobiju svoje vize.

Jedna od razlika između ETIAS vize i ESTA je u tome što će novija evropska verzija uticati na mnogo više ljudi od američke. Pored toga, postojaće veća količina informacija o ljudima koji nikada ranije nisu postojali.

Verovatno će podnosioci zahteva za vizu ETIAS-a morati da podnesu zahtev onlajn pre nameravane posete Evropi. Od njih će biti zatraženo da pruže određene informacije o sebi i svojim porodicama i unapred daju naknadu pre nego što im bude odobrena dozvola za putovanje. Još uvek nije utvrđeno koliko će tačno podnosilaca zahteva morati da plate i koliko dugo će moći da ostanu u Evropi u jednoj poseti. Američka ESTA, kao primer aktuelnog sistema, košta 14 dolara i traje 2 godine od prvog unosa.

Predlog o vizama ETIAS-a odvija se zbog porasta bezbednosnih zabrinutosti u evropskim zemljama u kojima je bilo nekih ključnih destabilizujućih terorističkih napada. Postoje mnoge nacionalnosti, uključujući Britance koji će iskusiti punu težinu bilo koje američke vize. Do sada je sugestija bila da je viza ETIAS usmerena na zemlje koje nisu članice Evrope čiji državljani trenutno ne zahtevaju vizu za ulazak ni u Šengen ni u zemlje EU. Ima ih najmanje 100 na listi. Pre nego što uđu u Evropu možda će morati da podnesu prijavu na internetu koja će biti proverena zbog potencijalnih bezbednosnih pretnji pre nego što podnosilac zahteva dobije odobrenje da uđe u Evropu. Način na koji sistem funkcioniše u SAD je da ovo odobrenje traje 2 godine i omogućava posetiocima da uđu u zemlju do 3 meseca u isto vreme. Naknada se naplaćuje za svaki ESTA. To ne samo da daje mogućnost američkoj vladi da proveri potencijalne posetioce, nego i povećava prihode. EU je oči u oči sa potencijalom da doda stotine miliona dolara na svoj bankovni račun, kao i da prati nepoželjne posetioce.

Samo britanski stanovnici učestvovali su u oko 30 miliona prazničnih poseta zemljama članicama EU ili Šengena u protekloj godini, a željene destinacije su zemlje kao što su Francuska i Španija. Sve je bilo tako lako uzeti karavan, spakovati opremu za kampovanje ili jednostavno voziti kroz Chunnel do vaše destinacije za odmor samo sa talasom prijateljskog imigracionog zvaničnika na drugom kraju.  Ako ste želeli da se baškarite na francuskoj rivijeri ili da berete grožđe u šampanjcu ništa vas ne može zaustaviti, ali ETIAS viza za nešengenske članove će možda morati da vam utisne planove putovanja. Postoje i druge zemlje koje su bile primaoci bezviznog statusa u šengenskim zemljama, kao što su Argentina, Australija, Kanada, Čile, Kolumbija, Grenada, Gvatemala, Izrael, Malezija i Japan.