Grčka usvojila nove dozvole boravka za rešavanje nedostatka radne snage

Grčka usvojila nove dozvole boravka za rešavanje nedostatka radne snage

Grčki parlament usvojio je novi zakon kojim se migrantima omogućava da dobiju trogodišnje boravišne i radne dozvole u pokušaju da otklone nedostatak radne snage u ključnim sektorima ekonomije.

Nove staze za radnike migrante

Dozvole će biti dostupne migrantima i tražiocima azila koji žive u Grčkoj najmanje tri godine, nemaju kriminalni dosije i ponuđen im je posao.

Podnosioci zahteva imaće rok do decembra 2024.

Očekuje se da će oko 30.000 migranata, od kojih su mnogi iz Albanije, Gruzije, Pakistana i Filipina, steći pravo na to.

"Ne želimo nevidljive ljude", rekao je državni ministar Akis Skertsos.

Cilj tog koraka je da se pomogne da se popune upražnjena radna mesta koja nezaposleni Grci izgleda nisu voljni da preuzmu, uz istovremeno unapređivanje javnog reda prelaskom nedokumentovanih migranata u legalnu radnu snagu.

Procenjuje se da u Grčkoj trenutno ima oko 300.000 nedokumentovanih migranata.

Uticaji ETIAS-a i Šengena još uvek nejasni

Nove grčke boravišne dozvole postavljaju pitanje potencijalne interakcije sa predstojećim Evropskim sistemom putnih informacija i autorizacije (ETIAS).

ETIAS bi trebalo da bude pokrenut u maju 2025.

Ostaje da se vidi da li će nove grčke dozvole obezbediti izuzeće od uslova ETIAS-a za dugoročne stanovnike.

Za druge posetioce i imigrante EU u Grčku, kao što su digitalni nomedovi, studenti i porodice, dozvole takođe uvode određenu neizvesnost.

Biće potrebno još analiza o tome da li i kako nova grčka politika utiče na imigracione i putne propise širom EU.

Potencijalni ripple efekti širom EU

Potez Grčke takođe naglašava kako pojedinačne zemlje članice EU mogu da utiču na širu evropsku imigracionu politiku.

Proaktivnim rešavanjem zahteva domaće radne snage, Grčka bi mogla da podstakne druge zemlje da usvoje slične ciljane programe boravka.

To bi moglo da podstakne dodatnu diskusiju oko reforme imigracione politike na nivou EU kako bi se ukašle na potrebe tržišta rada.

Međutim, druge članice EU mogu smatrati da su grčke dozvole preterano popustljive i da reaguju pooštravanjem sopstvenih imigracionih ograničenja.

Talasni efekti širom kontinenta ostaju da se vide.

Bez obzira na to, grčka politika boravka nagoveštava priznanje da imigracija i pristup radnoj radu moraju zajedno da se vode usred današnjih izazova.

Pristup zemlje mogao bi da se pojavi kao studija slučaja za EU dok nastavlja da balansira ekonomske i imigracione prioritete.

Jačanje post-pandemijske ekonomije

Politika dolazi u trenutku kada Grčka izlazi iz tri međunarodna paketa spasa u 2018.

Mnogi radnici napustili su grčku radnu snagu tokom 2020-2021.

Nove dozvole pomoći će da se popune kritične nestašice radne snage i podstaknu ključni sektori ekonomije, uključujući građevinarstvo, poljoprivredu i turizam.

Oni takođe stvaraju novu ulogu nacionalnog koordinatora za povratak migranata.

Zakon je usvojen uz široku podršku vladajuće konzervativne stranke, koja kontroliše većinu mesta u parlamentu.

Ona predstavlja pragmatičan pristup upravljanju migracijama i dolazi usred napora da se poveća bezbednost granica.

Odmeren pristup usred širih reformi

Nove dozvole boravka označavaju pažljive napore Grčke da iskoristi migraciju radi ekonomske dobiti, istovremeno se osvrćući na pozive na jače granice.

Ta politika pruža proširene pravne puteve za migrante koji su već u zemlji, ali dolazi zajedno sa oštrijim ograničenjima za nove dolaske.

Stim da se grčka ekonomija još uvek oporavlja, a nestašice radne snage i dalje postoje u sektorima, dozvole nude pragmatičan kompromis.

Cilj im je da popune kritična upražnjena mesta koja su se pojavila, istovremeno prelazeći nedokumentovane migrante u regulisanu radnu snagu.

Taj korak odražava izbalansiran pristup dok Grčka nastavlja da oblikuje svoju širu migracionu i ekonomsku politiku.

Iako se obračunava sa ilegalnim ulaskom, zemlja takođe prisluškuje migrantsku radnu snagu kako bi pomogla njen oporavak posle pandemije.

Nove dozvole označavaju spremnost da se usvoje iznijansirane reforme zasnovane na dokazima usred osporavanja trgovine politikom.